I MIGRANTI SU LJUDI
Kada čujemo riječ migrant, koja u mnogo slučajeva nailazi na negativnu konotaciju, često pomislimo na one koji sa rancem na leđima prelaze hiljade kolimetara u opasnim uslovima. Migranti, odnosno „ljudi koji hodaju“, kako ih nazivaju mnogi, bježe od siromaštva, elementarnih nepogoda prouzrokovanih klimatskim promjenama, ratova, progona, ali to su i ljudi koji se sele radi obrazovanja, zaposlenja i drugih razloga. Među njima se nalaze i doktori, zatim piloti, odnosno ljudi koji su imali normalne živote, ali iz nekih od navedenih razloga su bili primorani da napuste zemlju.
Postavlja se pitanje zašto postoji toliko predrasuda o migrantima?
Kroz Crnu Goru je prethodne godine prošlo je 8 000 stranaca, koji su tražili međunarodnu zaštitu, od čega se trenutno u Crnoj Gori nalazi 145 migranata, a uz sve to nije zabilježen niti jedan incident. Najčešće države porijekla samih stranaca koji traže međunarodnu zaštitu su Alžir, Maroko, Sirija, Pakistan, Irak, Iran, Avganistan i oni najčešće dolaze iz pravca Albanije, preko Turske i Grčke. U većini slučajeva Crna Gora je prolazna stanica, kako bi došli do zemlje koja će im pružiti sigurnost, mir, normalne uslove života, adekvatno obrazovanje, kao i liječenje.
Kako se Caritas Crne Gore godinama zalaže za društvo jednakih šansi za sve i društvo bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, zajedno sa Pravni Centar iz Podgorice obišli smo centar Bona Fide u Pljevljima, kroz koji prolazi veliki broj migranata ovih dana. Donirano je 50 paketa hrane, 20 paketa higijene i 70 paketa kisele vode.
Prema riječima direktorke Sabine Talović u centru je ove godine znalo da bude i po sedamdeset ljudi, koji su uslijed brojnih neuspjelih pokušaja da pređu granicu, primorani da se vrate u centar. „Neki se zadrže dva sata dok se okupaju, presvuku i jedu. Neke porodice su se zadržavale više mjeseci kod nas, što znači da su više puta pokušavali da pređu granicu i nijesu uspjevali. Sve njihove priče su teške „ , navodi Sabina koja dalje kaže da ima i onih koji preživljavaju pravu golgotu pokušavajući da dođu do obećenih zemalja na zapadu.
Od raznoraznih opasnosti, preko gladi i žeđi, lošeg zdravstvenog stanja, višesatnog pješačenje u potrazi za boljim životom, odbacivanja od strane stanovnika teritorije na kojoj se trenutno nalaze, vrijeme je da shvatimo da su migranti nečija porodica i da i oni, kao i svi mi, imaju pravo da žive neki bolji život.
Na kraju ipak ne smijemo zaboraviti ono najelementarnije, a to je da su i migranti ljudi.
